Stanko Abadžić rođen je 1952. godine u Vukovaru. U petnaestoj godini od oca dobiva prvi fotoaparat, Smena 8. Učlanjuje se u Fotoklub Borovo, koji mu organizira prve skupne i samostalne izložbe u Vukovaru i Borovu.

Diplomirao je germanistiku i radio kao dopisnik Vjesnika. Iz tog vremena poznate su njegove reportaže iz Tunisa, Malte, Turske i drugih zemalja. Od 1995. do 2002. godine boravi u Češkoj, gdje radi kao slobodni fotograf. U Češkoj je također imao brojne skupne i samostalne izložbe, a najveću retrospektivnu izložbu imao je u Pragu, u Komornoj galeriji Doma fotografije Josefa Sudeka, koja nosi ime po čuvenom češkom fotografu. U Pragu, uz pomoć hrvatskog veleposlanstva, objavljuje i prvu knjigu, pod nazivom U ogledalu života.

Monografijom In absentia i istoimenom izložbom u Muzeju Mimara 2003. godine Abadžić je označio povratak na hrvatsku fotografsku scenu. U Hrvatskoj je izlagao u Osijeku, Novigradu, Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Karlovcu, Sisku, Rijeci i Daruvaru. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Godine 2010. boravi u Cité Internationale des Arts u Parizu. Iste godine u Gliptoteci u Zagrebu održao je izložbu pod nazivom Pariz – Skice za portret grada.

Samostalno je izlagao u 16 europskih zemalja, Argentini, Japanu i SAD. Njegove fotografije nalaze se u brojnim zbirkama u Europi, Hrvatskoj i Americi. Redovito surađuje s hrvatskim izdavačkim kućama na oblikovanju naslovnica knjiga. Član je HDLU Zagreb, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Fotokluba Zagreb. Živi i radi u Zagrebu.

Ante Bakter, slikar iz Iloka rođen je 24. rujna 1970. godine u Bačkoj Palanci. U Iloku pohađa osnovnu školu kao i srednju kulturološkog smjera. Slikanjem, bolje reći crtanjem, počeo se baviti vrlo rano, već od srednjoškolskih dana kada je olovkom bilježio portrete svojih suučenika i prijatelja te pejzaže Iloka i Dunava.

U vrijeme boravka u Njemačkoj (1992. - 1995.) okušava se u pastelu te prelazi na slikanje pejzaža. Posljednjih desetak godina okušava se u ulju, što mu i uspijeva. Tehnici ulje na platnu ostao je vjeran do danas jer se pokazalo da je to tehnika u kojoj najbolje može osloboditi svoj likovni izričaj, omogućena mu je sloboda pokreta, slojevitost boje i eksperimentiranje koloritom.

Do sada je imao 20 samostalnih izložbi u Republici Hrvatskoj kao i oko 20 skupnih, koje su uglavnom bile humanitarnog karaktera. Dio prihoda od samostalnih izložbi također kontinuirano daje za obnovu vitalne infrastrukture rodnog kraja kao i obnovu crkava, samostana.

Aktivno je bio uključen u mnogobrojne humanitarne akcije, donirao je radove udrugama “Za djecu Hrvatske”, “Od srca djeci”, pomoć obiteljima poginulih boraca “Tigrova”, pomoć za obnovu vukovarske bolnice kojoj je posvetio izložbu “Hrvatski koloriti” u restoranu “Povratnik” u Vukovaru. Sudjelovao je u akciji prikupljnja pomoći za obnovu crkve sv. Ivana Kapistrana u Iloku, i to u više navrata. Skupna izložba koju je u Zagrebu organiziralo Društvo Iločana i prijatelja Iloka otvorena je 11. prosinca 1998. godine na kojoj su prodana oba darovana djela.

U veljači 1999. godine održana je izložba u izložbenom prostoru Muzeja grada Iloka, a sav prihod išao je za obnovu prozora — vitraja na crkvi sv. Ivana Kapistrana. Krajem 2005. godine u Europskom domu u Zagrebu organizirana je samostalna izložba “Vinski putovi Hrvatske” od koje je prihod namijenjen obnovi — oslikavanju crkve sv. Ivana Kapistrana u Iloku. Sudjelovao je na mnogim umjetničkim susretima — likovnim kolonijama diljem Hrvatske, spomenimo samo neke: Starigrad-Paklenica (1997.), Risnjak (1997.), Tuheljske Toplice (1997.), Opatija (1998.), Karlovac (1998.), Samobor (1998), Vukovar (1998.), Ilok (Likovna kolonija “Rabra” u gostima 1998.), Pisarovina (1998.), Krašić (1998.), Ilok 2003., 2004.) i dr.

Od skupnih izložbi na kojima je sudjelovao napose mu je draga “Izložba likovnih radova slikara iločkog kraja” koja je održana u Našicama u svibnju 1997. godine gdje je predstavljen s tri rada u pastelu. Djela mu se nalaze u mnogim privatnim zbirkama diljem Hrvatske i svijeta.

Svojim djelima Ante Bakter obogatio je stalni postav nove galerije u Zlatar Bistrici koja je otvorena u čast dolaska Svetog oca Ivana Pavla II u Hrvatsku. Član je likovnih udruga “Fortuna art” i “Hrvatsko likovno društvo” iz Zagreba. Živi i radi u Zagrebu gdje je zaposlen i aktivno se bavi slikarstvom, sustavno nadograđuje znanje iz područja slikarstva, razvija se i istražuje na tom području, upisuje razne radionice i tečajeve kao i studij na privatnoj akademiji u Splitu.

Josip Baričević rođen 06.06.1968 u Splitu. 1996. postaje član likovne radionice “ART-CLUB” koju vodi akademski slikar i likovni pedagog Tihomir Bašić, gdje dobiva osnovnu likovnu izobrazbu. Dvije godine pohađao je i likovnu radionicu Vendi Borović . Izlagao je na devet samostalnih i petdesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od posebno treba izdvojiti skupnu izložbu ,, Inter Imago New York 2“ u New Yorku, na kojoj je sudjelovao s nekolicinom hrvatskih akademskih slikara. Uz pokojnog. Edu Matkovića, , Stipe Tokića, jedan je od osnivača likovne udruge “SALONA ART” u Solinu, neko vrijeme bio je i njen predsjednik. Živi i stvara u Solinu.

Miljenko Bengez rođen je 1954. godine u Zagrebu.
Od 1984. do 1988. godine suradnik je u ateljeu prof. Vilima Svečnjaka.
1989. odlazi u Italiju na “Campo pel restauro-Lorenzo de Medici” gdje izučava restauriranje umjetničkih slika u tehnici ulja na platnu.
U SAD putuje 1991. godine, a nakon ponude galerije “Multiple Impressions” iz Soho-a da izlaže svoje radove kao galerijski autor, ostaje u New Yorku više godina.
Nakon samostalne izložbe u Ljubljani 1987. godine izlagao je u Zagrebu, Dubrovniku, Varaždinu, Puntu, Komiži, Bjelovaru Rovinju, Milanu, Bologni, Anconi, Sieni and Livornu, te u New Yorku.
Sudjelovao je na 50-ak zajedničkih izložbi u Hrvatskoj, Europi i SAD.
Slike Miljenka Bengeza nalaze se u privatnim kolekcijama u Europi, SAD, Japanu, Južnoj Americi.
Njegovi radovi mogu se razgledati na stalnim izložbama u New Yorku, Singapuru, Milanu, Zagrebu i Dubrovniku.
Miljenko Bengez trenutno živi i radi u Zagrebu.

Mersad Berber rodio se 1.1.1940. godine u Bosanskom Petrovcu, u Bosni i Hercegovini. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (ALU) u Ljubljani 1963. godine, u klasi profesora Maksima Sedeja. Postdiplomski studij grafike, kod profesora Rike Debenjaka, na ALU u Ljubljani, dovršava 1965. godine.

Kolektivno izlaže od 1961. godine, a prvu je samostalnu izložbu imao već 1965. godine u Gradskoj galeriji, Ljubljana. Od tada započinje umjetnikovo višestrano predstavljanje javnosti, koje je doskora zadobilo interkontinentalne razmjere.

Izvanredni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu postaje 1978. godine. Profesor Berber pripada, u međuvremenu, među najpoznatije i najtraženije suvremene svjetske umjetnike, a njegovi radovi su sada sastavni dio brojnih javnih i privatnih zbirki kao i muzeja u čitavom svijetu. Tate Gallery u Londonu je 1984. godine otkupila njegov rad čime ga je neupitno svrstala uz bok svih velikana okupljenih u ovom najprestižnijem svjetskom muzeju.

Vrsnost crtača i ilustratora predstavio je ilustriranjem brojnih značajnih knjiga, za koje je dobio najviše međunarodne nagrade. Njegova su scenografska rješenja prezentirana na pozornicama u Washingtonu, Sarajevu i Zagrebu. Autor je crtanog filma “Tempo secondo”, u proizvodnji “Zagreb filma”, 1980-1985. godine.

Započevši s 1966. godinom pa do danas dobio je pedesetak umjetničkih nagrada, među kojima su i nagrade gradova Banja Luke i Sarajeva, više nagrada u Zagrebu, Beogradu i Rijeci, te značajne nagrade u Dubrovniku, Trstu, nagrade sarajevskog lista “Oslobođenje” te nagrada ZAVNOBIH-a (1992). Među svjetske važne nagrade nezaobilazno treba izdvojiti one u Sao Paolu, Alessandriji, Firenzi, Tokiju, New Delhiju (Velika premija Lalit Kala Academy, 1978. kao i I. nagradu World Book Fair, 1980. godine), Monte Carlu (Nagrada ICOM-a, 1978. godine), Madridu, Leipzigu, Varni, Krakowu (Trijenale 1997. godine).

Opsežne monografije objavljene su 1980. i 1985. godine u izdanju Mladinske knjige, Ljubljana, te 1997. godine u izdanju Sol Intercontinental, Ljubljana. Od 1992. godine živi i radi u Zagrebu.

Preminuo je 2012.g. u Zagrebu.

Charles Billich (Lovran, 6. rujna 1934.) - hrvatski slikar

Rodio se u Lovranu kao Karlo Bilić. Zbog neslaganja s komunističkim vlastima, par godina proveo je u zatvoru. Pušten je uz pomoć Crvenog križa, nakon čega je emigrirao brodom u Australiju. Tamo živi od 1956. godine. Završio je studij umjetnosti u Melbourneu. Radio je razne poslove, dok nije postao poznati slikar. Motivi njegovih slika su vrlo raznoliki poput portreta, prikaza sportskih događanja, baleta, arhitekture, kazališta, religijskih motiva itd.

Bio je službeni umjetnik velikog broja sportskih i kulturnih događanja poput utrke formule 1 u Melbourneu 1996. godine, kandidature Pekinga za Olimpijske igre i službeni umjetnik Olimpijskih igri u Pekingu 2008. godine itd. Bio je službeni umjetnik olimpijskih ekipa SAD-a i Australije, na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, u Sydneyu 2000. godine, u Ateni 2004. godine i Pekingu 2008. godine. Sudjelovao je u obilježavanju 100. godina Nobelove nagrade 2001. godine.

Imao je izložbe slika u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku 2004. i 2006. godine, u Pekingu u sklopu Olimpijskih igara 2008. godine i u mnogim drugim gradovima širom svijeta poput Tokija, Rima, Hong Konga, Londona, Moskve, Melbournea, Sydneya itd. U Hrvatskoj je imao izložbe u Zagrebu 1994. godine i u Lovranu 1998. godine. Njegove slike nalaze se u muzejima i galerijama širom svijeta npr. u Vatikanu, u Olimpijskom muzeju u Lausanneu, u Muzeju Crvenog križa u Ženevi, u zgradi Ujedinjenih naroda u Ženevi, u zgradi japanskog parlamenta, u hramu Shaolin u Kini itd. Nalaze se i u Gradskom poglavarstvu Rijeke, u hrvatskom veleposlanstvu u Canberri i u australskom veleposlanstvu u Zagrebu.

Naslikao je i ciklus slika posvećen hrvatskim znanstvenicima poput Ruđera Boškovića, Slavoljuba Penkale, Nikole Tesle, Fausta Vrančiča i dr. Slikao je i bl. Alojzija Stepinca, pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. Portretirao je uživo hrvatskog glazbenika Marka Perkovića Thompsona tijekom njegovog koncerta u Kostreni.

Dobio je velik broj nagrada, uključujući titulu počasnog građanina Atlante, počasni doktorat Američke športske akademije, nagrade u Australiji, Italiji, Kini i drugdje. O njemu je napisan veći broj knjiga. U Kinu su objavljene poštanske marke s motivima njegovih slika. Bio je prijatelj pape Ivana Pavla II., a druži se s mnogim glumcima i političarima poput Billa Clintona i Nelsona Mandele.

Mladen Bolfek, rođen 02. listopada 1972. u Karlovcu, gdje je završio osnovnu i srednju tehničku školu.

Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Ilica 85, odsjek slikarstva), u klasi profesora Vasilija Josipa Jordana. Diplomirao je u veljači 2001. pod mentorstvom profesora Zlatka Kauzlarića - Atača.

Do sada je izlagao na devet samostalnih i na oko osamdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Član je HDLU-a u Zagrebu. Bavi se grafičkim dizajnom i ilustracijom. Živi i radi u Karlovcu.

Bratanić, Jakov, hrvatski slikar i povjesničar umjetnosti (Vrbanj na Hvaru, 26. III. 1912 – ?, 15. XI. 2001). Završio studij na Pravnome i Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je upravitelj Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice, profesor na Školi primijenjene umjetnosti i Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. U početku (od 1948) razlaže oblike do elementarnih odnosa i približava se apstrakciji. U novijim ciklusima jednostavnim znakovima, prigušenim i jasnim bojama te slobodnim potezom prikazuje zavičajne motive ističući dublja simbolična značenja (Dubrovnik, 1980).

Boris Bućan je rođen 15. ožujka 1947. godine u Zagrebu gdje 1967. završava Školu za primijenjenu umjetnost.
Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, a studij nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1972. godine.
Još za vrijeme studija počinje se intenzivno baviti grafičkim oblikovanjem i privlači pažnju plakatima za Galeriju SC-a i Dramsko kazalište Gavella.
1982. godine Bućan je stvorio sada već legendarno rješenje plakata za balet Igora Stravinskog “Žar ptica”.
Za njega može reći da je jedan od najuspješnijih hrvatskih slikara u povijesti, ne samo zbog toga što je od 1984. dobio više od dvadeset vrhunskih međunarodnih nagrada i priznanja (mnoga od toga su Grand Prix), nego ponajviše stoga što mu je čuveni svjetski muzej Victoria & Albert Museum iz Londona u svom jedinstvenom pregledu najuspješnijih plakata dvadesetog stoljeća (od 1870. do danas) dodijelio naslovnu stranu u svom reprezentativnom katalogu.
Bućanovi radovi danas se nalaze u najistaknutijim svjetskim muzejima i galerijama (New York, München, Essen, Melbourne).
Na Venecijanskom biennalu 1984. godine predstavlja bivšu SFRJ serijom plakata velikog formata za HNK u Splitu. 1989. godine sudjeluje na Biennalu u Sao Paulu, a 1992. na Triennalu u Milanu.
Od 1987. godine izlaže isključivo slike i crteže.
Bućan je izlagao na više od 80 samostalnih izložbi (Ljubljana, Edinburgh, Venecija, Sarajevo, Shanghai, Ankara, Zagreb, Melbourne, New Jersey, Copenhagen, Adelaide, Jerusalem, Dordrecht, Wiesbaden, Berlin, Osijek, Rijeka), te učestvovao na više od 160 kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu.
Dobitnik je nagrade za životno djelo Hrvatskog dizajnerskog društva 2006. godine.
Boris Bućan je preminuo 18.5.2023. u Zagrebu.

Rodio se u Zagrebu. Završio srednju matematičku-informatičku. Godine 1997. diplomirao je slikarstvo, nastavnički odjel, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Miroslava Šuteja. Izlagao samostalno na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.[1] Od 2010. docent na Katedri za slikarstvo Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu - na koji se 1989. nije uspio upisati slikarski odjel, premda je prošao kvalitativni prag; bio je 18., a primljeno 14 kandidata, pa je jeseni iste godine upisao nastavnički odjel. Od listopada 1991. do svibnja 1992. mobiliziran u HV. Prvi je put izlagao djela 1993. godine, u knjižari Moderna vremena u Zagrebu. Trenirao je vaterpolo, što se poslije odrazilo u motivima kupača, vode, prepleta figura i dr. Predavao likovnu umjetnost u zagrebačkoj 11. gimnaziji. Dvanaestak godina bio je ravnatelj Centra za kulturu Maksimir u Zagrebu i organizirao različita kulturna događanja, radionice te manifestacije s naglaskom na vizualno-umjetničkim programima, kroz koje surađuje s profesionalnim likovnim umjetnicima i pedagozima. 2002. – 2012. radio na pripremi vizualnog izgleda Uskrs festa u Zagrebu. Poznat mu je motiv Konačna pobjeda nebeske vojske, pod kojim je imenom 2004. održao izložbu (ispitivanje linearne strukture) u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu, za koji je za site-specific-crtež 2008. dobio nagradu Kabineta grafike HAZU, sudjelovao u rezidencijalnom programu u New Yorku. 2006. je izveo križni put u kapelici obnovljenoga franjevačkog samostana u Karinu. Suorganizator ili član komisija brojnih društvenih događaja i programa. 2011. sudjelovao u sklopu HDLU-a u osmišljavanju, pokretanju i organizaciji 1. Bijenala slikarstva u Zagrebu te oblikovao postav hrvatskog dijela izložbe. Član HDLU, čijim je 2009. dopredsjednikom.[3] Izvanredni profesor na ALU u Zagrebu, u kojoj je od 2016. prodekan za upravu i financije. Neumorno oslikava zidove zagrebačkih bolnica. Često je u žirijima raznih izložbi i umjetničkih manifestacija. Sudionik okruglih stolova i tribina gdje iznosi svoja mišljenja o slikarstvu danas, ali i o općenitoj situaciji u kulturi i društvu.[2] Od 2018. dekan zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i novi predsjednik Hrvatskog društva likovnih umjetnika.[4]

Dragica Cvek Jordan rođena je u Trnavi (Moslavina) 1940. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1964. godine u klasi profesora Miljenka Stančića.

Izlaže od 1967. godine, a osim u Zagrebu, izlagala je širom Hrvatske, te u Knokke-le Zouteu i Bruxellesu. Njezino slikarstvo predstavlja izraziti primjer poetskog realizma, posebno likovi djece i mladenki u irealnom bijelom prostoru. Dragica Cvek Jordan preminula je 9.kolovoza 2023.godine.

Boris Demur (Zagreb, 1951 - 2014.), slikar i postkonceptualni umjetnik, diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Raula Goldonija 1975. godine, a graiku u klasi Alberta Kinerta 1977. godine.

Bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića (1975–1977). Smatraju ga jednim od najtalentiranijih slikara svoje generacije, iako Demur odmah po završetku Akademije odustaje od tradicionalnog pristupa mediju.

U počecima karijere njegovi radovi imaju obilježje konceptualne umjetnosti, a kasnije se u skladu s duhom vremena usmjerava na primarno slikarstvo.

Krajem sedamdesetih godina tekst i sliku spaja u tautološke kompozicije kojima istražuje smisao i položaj slikarstva i vizualne umjetnosti unutar lokalnog društveno–političkog i opće civilizacijskog diskursa. U 1983. godini otkriva motiv spirale kojim se od tada isključivo bavi. Demur spiralu u svom stvaralaštvu postavlja kao konačnu formulu i simbol univerzalne kauzalnosti kojim uspijeva objediniti sve svoje ontološke, kozmičke i duhovne preokupacije. Njegova praksa uz tradi- cionalne likovne medije i njihove izvedenice uključuje kolaže, fotograiju, performans, javne akcije, video i instalaciju.

Boris Demur je jedan od osnivača Grupe šestorice autora (1975–1981) s kojom je inaugurirao javne akcije i izložbe u javnom prostoru kao reakciju na konzervativnost javnih kulturnih institucija.

Kompoziciju “ETO”, riječ–sliku kako je Demur naziva, izveo je uz pomoć kolege Anđelka Hundića za vrijeme javne akcije na tadašnjem Trgu Republike (danas Trgu bana Jelačića). Žanr i ciklus “riječi–slika” izjednačavanjem značenja riječi s činom slikanja izražava nastojanje njegove generacije da prekinu s bilo kakvim mimetičkim, narativnim, ideološkim ili manipulativnim funkcijama slikarstva i umjetnosti uopće.

Kako je sam Demur i osobno ustvrdio, borba njegove generacije za “čistu”, konkretnu umjetnost ujedno je značila i borbu za pravedno društvo slobodno od manipulacije, eksploatacije i ideologije.

Milan Dragija rođen je u Bjelovaru 1933. godine.
Studirao je slikarstvo na školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu od 1950, a profesionalno djeluje od 1954. godine.
Studijska putovanja: Njemačka i Italija.
Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu.
Živi i radi u Zagrebu.

Marija Dujmović Kondres rođena je 5. prosinca 1969. godine. Likovnu akademiju u Sarajevu završila je 1991. Prve dvije godine studija završila je u Americi na Corcoran School of Art. Sudjelovala je na više skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih su novije samostalne: Matica hrvatskih iseljenika Pula 2013; Galerija Idealni grad, Zagreb, 2011; 2010. Galerija Prica Samobor;  Galerija crkvica Sv. Martina u Supetru, 2010; KIC Ambasade BiH u Zagrebu; 2010; Galerija matice hrvatske Čitluk, BiH, 2007;  te novije skupne: Međunarodna izložba minijatura Zaprešić 2013; Dalmacijavino — izložba potpore radnicima, Split 2012;  Real Beauty, Webster University St. Louis 2011; Okaloosa Art Center Florida, 2007; Contemporary Art Center New Orleans, 2005, itd.Women of The World: The Global Collection of Art City Hall Aman, Jordan, 2007; Tallin Art Center, Estonia, 2004;  White Columns Gallery New York, 2000; Reactions Exit Art Gallery, New York, 2001, i mnoge druge. Članica je HDLU-a od 1996.Dobitnica je UNESCO Aschberg stipendije za slikarstvo 1996. godine.

Zdravko Đerek rođen je 25. siječnja 1965. u Labinu, Istra, Hrvatska. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti, u Zagrebu 1988. godine. Godine 1991/92. bio je na specijalizaciji na Kraljevskoj Akademiji lijepih umjetnosti. K. A. S. K. A. u Antwerpenu, Belgija.
Zdravko Đerek bavi se ujedno ilustracijom knjiga, uređenjem interijera, scenografijom, te izradom plakata.
PLAKATI:“Kako Vam se sviđa”- W. Shakespeare- 2001.g., Hrvatsko narodno kazalište “Večeras se improvizira”- L. Pirandello, 2002.g., HNK “Idomeneo”- W. A. Mozart, 2003.g., HNK
ILUSTRACIJA KNJIGA: “Judita”, M. Gavran “Zid šutnje”, S. Vranić “Glasi književne Istre”, Boris Biletić, Pula, 2002.g

Toni Franović rođen je u Zagrebu 15. travnja 1964. godine.
Nakon tri godine studija medicine na Sveučilištu u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti istog Sveučilišta, gdje diplomira 1990.
Godine 1993. zapošljava se na “Arad Arts’ Project” u Aradu gdje predaje slikanje u prirodi.
Akademske godine 1994/95. boravi na “American University, Wesley Theological Seminary”u Washingtonu D.C. gdje predaje duhovnost umjetnosti.
Krajem 1995. zapošljava se na mjestu mlađeg asistenta na katedri slikanja i crtanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje crtanje akta i slikanje u prirodi do 2004.

Gostuje kao predavač na “Kresge Academic Center” u Washington D.C., “School of Visual Arts” u New Yorku, Boston University itd. Njegovi značajniji umjetnički zahvati na javnim objektima uključuju centralnu zgradu Name u Zagrebu (1998.), interijer zgrade Židovske općine u Zagrebu (1992.) i sinagoge u Osijeku (1999.), Or Kodeš židovski centar u Chevy Chase, Maryland (2001/2002), Oxnam crkvu, Washington D.C. (1995.), WUJS Institute, Arad Izrael (1993.), eksterijer prodajnog centra Podravke, Koprivnica (1999.).
Njegove slike i djela primijenjene umjetnosti nalaze se u brojnim privatnim i javnim zbirkama, te u fundusima nekoliko muzeja u Europi, Americi i Izraelu.

Ivo Friščić rođen je 8. prosinca 1937. godine u Velikom Korenovu kraj Bjelovara. 1951. godine završava osnovnu školu u Bjelovaru i upisuje Brodograđevnu školu u Rijeci, koju ubrzo napušta. 1952. godine nastavlja školovanje na Učiteljskoj školi u Križevcima. Počinje slikati uljanim bojama, surađuje u časopisu Polet koji izlazi u Zagrebu.

1954. godine priređuje prvu samostalnu izložbu u Domu JNA u Bjelovaru. 1957. godine završava Učiteljsku školu u Križevcima. Iste godine polaže prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, ali zbog materijalnih razloga napušta studij i zapošljava se kao nastavnik crtanja u Križevcima.

1961. godine nastavlja studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1965. diplomira na slikarskom odjelu ALU, u klasi prof. Vjekoslava Parača i upisuje specijalni studij grafike kod prof. Marijana Detonija.

1968. godine zapošljava se kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću Naprijed u Zagrebu. Bavi se likovnom opremom knjiga. Od 1968.-1972. suradnik je Majstorske ardionice slikara prof. Krste Hegedušića. 1973. godine izabran je za asistenta na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1978. godine postaje docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, iste godine dobiva nagradu za grafiku na X zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike u Zagrebu, te učestvuje na XXXIX biennalu u Veneciji.

1975. priređena mu je retrospektivna izložba u Muzeju Brdovec. Priredio je četrdesetak samostalnih i sudjelovao je na više od stopedeset grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih domačih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku.

Ivo Friščić umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.

Mladen Galić je slikar i grafički dizajner, rođen 1934. godine u Širokom Brijegu. U Zagrebu 1955. godine završava Školu primijenjenih umjetnosti, nakon čega upisuje Akademiju likovnih umjetnosti koju pohađa od 1956. do 1959. Školovanje nastavlja u Grazu, a od 1966. do 1970. boravi u Parizu. Do 1966. održao je nekoliko samostalnih izložbi, od kojih je vjerojatno najvažnija ona u Galeriji Studentskog centra, Prostori zvuka 1966. godine, prva minimalistička izložba na prostoru Jugoslavije, koja je naišla na podijeljene reakcije kritike. Već sljedeće godine jedan je od četvero autora (uz Lj. Šibenik, A. Kuduza te M. Šuteja) koji sudjeluje na izložbi-događanju Hit parada u Galeriji Studentskog centra, koja je u domaćoj umjetnosti označila prijelaz od slike-objekta do ambijenta, a završila je uništavanjem radova umjetnika od strane publike. S vremenom u svojim ambijentima počinje koristiti i neonska svjetla, da bi se potkraj 70-ih vratio nešto klasičnijem izričaju u tehnici ulja na platnu. Osim kao slikar Mladen Galić ostavio je trag i kao grafički dizajner, član tzv. zagrebačke škole serigrafije. Radio je plakate, mahom za izložbe te je i u njih unio duh minimalizma. Osim toga, grafički je oblikovao časopise i novine Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram te Vjesnik, dok je za Galeriju Nova izradio vizualni identitet. Sudjelovao je na mnogim izložbama i pregledima dizajna, na nekima je osvajao i nagrade, pri čemu treba istaknuti sudjelovanje na međunarodnim izložbama grafike (Tokio 1971.; London, Pariz 1972.; Toronto 1973.; Krakov 1974., 1976.; São Paulo 1974.; Madrid, München 1975.), te nagrade na V. zagrebačkoj izložbi grafike (1968.) i Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu 1979. gdje je dobio nagradu za opremu knjiga. Nagrade je dobio i za dva spomenička rješenja - spomenik na Zrinskoj gori (1976., prva nagrada) te za spomen-područje Dotrščina (1978, treća nagrada). Godine 2005. dobio je nagradu HAZU na području likovne umjetnosti te nagradu „Vladimir Nazor“, koju Grad Zagreb dodjeljuje za životno djelo.

osip Generalić rođen je 19. veljače 1935. godine u selu Hlebine, Republika Hrvatska.
Prve radove u ulju na platnu naslikao je 1950. godine, a prvi javni nastup imao je godine 1954. u Križevcima gdje je završio učiteljsku školu.
Prvu samostalnu izložbu imao je godine 1959. u Muzeju grada Koprivnice.
Godine 1960. počinje raditi kao učitelj u osmogodišnjoj školi u Zagrebu, u kojem dvije godine kasnije završava Višu pedagošku školu.
Pod utjecajem osobnih tragedija Generalićeva djela čine fazu koju je sam autor nazvao “crna faza”.
Za svoga života Josip Generalić izlagao je na preko tisuću skupnih i 200 samostalnih izložbi na svim kontinentima. Redovito je izlagao na reprezentativnim izložbama Hrvatske i svjetske naive, a za svoj umjetnički rad dobio je nagrade mnogih žirija.
Autor je nekoliko scenografija u zagrebačkim kazalištima, ilustrirao je knjige za djecu, izradio tridesetak tapiserija od kojih je “Velika berba grožđa” uvrštena u stalni postav Muzeja moderne umjetnosti u Soilami, Japan.
Josipa Generalića kritičari ubrajaju u vrhunske slikare i grafičare naivne umjetnosti, te među najveće predstavnike u svijetu poznate “Hlebinske škole”.
Kritičari Josipova djela svrstavaju u četiri faze: Hlebinski verizam, cvjetnu fazu, fazu portreta istaknutih osoba i crnu fazu.
Josip Generalić preminuo je 22. prosinca 2004. godine u Koprivnici, a pokopan je u svom rodnom mjestu Hlebine.

Gliha, Oton, hrvatski slikar (Črnomelj, Slovenija, 21. V. 1914 – Zagreb, 20. VI. 1999). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1937 (Lj. Babić, O. Mujadžić, M. Tartaglia). U ranom razdoblju slikao mrtve prirode i portrete u duhu Cézanneova slikarstva i iskustvima francuskih fovista (Tri oraha, 1940; Autoportret, 1940). Od 1945. sve više slikao krajolike novog sklada boja i harmonija odnosa (Krčki pejsaž – Omišalj, 1946; Jurandvor, 1954) te sve slobodnije obrađivao površinu i prostor u figuralnim kompozicijama (Autoportret s kozom, 1947). Od 1954. započinje proces sažimanja likovnih elemenata; tada nastaje slika Primorje, prvo djelo iz velikoga ciklusa Gromače. U likovnu materiju prenosio je ritam gromača, sugestivno izražavao svoj doživljaj krajolika stvarajući apstraktna djela. Prostor je sveden na plohu, crtež se osamostalio, a osnovni plastički elementi postali su srodni kaligrafiji glagoljice (Krčke gromače, 1957); u tome je ciklusu blizak informelističkom shvaćanju površine. Nakon 1963. nastala su klasična djela treptava ritma, koja ostvaruju iluziju svjetlosnog i prostornog beskraja (Gromače 5–63, 1963); tijekom 1970-ih isticao je kromatski ritam (Gromače 5–79, 1979), a u slijedeća dva desetljeća snagom boje stvarao svjetlost i prostor slike (Gromače 3–95, 1995). Autor je impozantna crtačkog opusa i dviju mapa grafika, zidnih slika, kamenih mozaika (hotel »Ad Turres« u Crikvenici, 1969) te svečanoga zastora HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (Bakarske gromače, 1981). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1976).

Citiranje:

Zagrebački boem Ivan Grgurević rođen je 1946. godine. Upisao je Likovnu akademiju, no nikada je nije završio. Kako kaže njegov prijatelj Josip, kolege s akademije govorile su kako je bio jako talentiran, no ovaj boem u duši nije mogao biti na jednom mjestu.
Iza njega ostale su brojne slike, posebno one posvećene Zagrebu. Zagrebu kojemu je slikao čak i kada nije imao novaca za platno. Zagrepčani se neće sjećati ovog zagrebačkog boema, ali pamtit će ga zagrebačke ulice, zvonici Katedrale, kula Lotrščak i sva zagrebačka ljepota koju nam je predočio na svojim slikama.
Ivan Grgurević umro je nakon kratke i teške bolesti 14. veljače 2015. godine u 68. godini života u Dugom selu. Pred kraj života je puno slikao, kao da je znao da uskoro dolazi kraj.

Born in Florence on 1969, he obtains the General Certificate of Education at the State College of Arts in Padua in 1987, and graduates from the Academy of Fine Arts in Venice (Course of Painting) in 1993. Member of the Croatian Assosiation of Artist of Istria and Zagreb (HDLU), as well as of the Croatian Freelance Artists’ Association (HZSU).

eljko Hegedušić rođen je 22. srpnja 1906. u Tuzli. Pučku školu i realnu gimnaziju, polazi u Zagrebu.
Diplomirao je na Akademiji u Zagrebu 1930. u klasi prof. Vladimira Becića.
1930 - 1931. nastavio studij slikarstva u Parizu.
Od godine 1932.-1933. radi kao profesor crtanja na gimnaziji u Zagrebu, a od 1933.-1939. u Sremskoj Mitrovici, te ponovo od 1939.-1950. u Zagrebu.
Nakon rata, od 1950.-1955. predaje na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Zagrebu.

Prvi put se pojavljuje pred likovnom publikom, kao gost na izložbi grupe Zemlja 1932.
Od godine 1936.-1939. sudjeluje na izložbama Grupe hrvatskih umjetnika.
Prvi je u Hrvatskoj je napravio, čisti nadrealistički crtež.
Svoj likovni jezik formirao je u Parizu, u dodiru s tada aktualnim purizmom (A. Ozenfant) i metafizičko - nadrealističkim slikarstvom (J. Lurcat).
Njegova slikarska poetika zasnovana je na čistoj, svijetloj boji i sumarnom crtežu, plošnim oblicima u slobodnom prostoru.
Slika vedute provincijskih gradića i vlastiti život viđen ironiničnim očima umjetnika.
Od 1950-tih godina služi se grafičkim i kombiniranim slikarskim tehnikama.
Njegovo slikarstvo sve je više nadrealističko, motivi su mu ludički, u širokom rasponu doživaljaja od tragičnoga do lirskoga.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Stockholmu, Splitu, Šibeniku, Zrenjaninu i Koprivnici.
Željko Hegeduić umro je 8. travnja 2004. u Zagrebu.

PETAR HRANUELLI, rođen u Supetru na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na tridesetak samostalnih i više od šezdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari: Nikola Albaneže, Nikolina Mahović, Stanko Špoljarić, Rašeljka Bilić , Romina Peritz , Davorin Vujičić, Snježana Kauzlarić ... Član je HDLU-a Zagreb od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu.

SAMOSTALNO IZLAGAO U: Dubrovnik (2004.), Lopud (2009.), Oroslavje (2010.), Palmižana (2009, 2012.), Postira (1994, 2000, 2008.), Rijeka (2011.), Split (2007.), Supetar (2008.), Samobor (2008.), Skradin (2011.), Zagreb (1995, 1998, 1999, 2001, 2003, 2005, 2006, 2007, 2008, 2010.), Zaprešić (2003.).

SKUPNO IZLAGAO U: Antalya (Turska), Bale, Brežice (Slovenija), Dubrovnik, Gospić, Kaštel Lukšić, Karlovac, Hvar, Osijek, Omišalj, Postira, Požega, Rijeka, Rovinj, Slavonski Brod, Split, Sv. Martin pod Okićem, Sisak, Samobor, Szmbathely (Mađarska), Ston, Trogir, Vinkovci, Velika Gorica, Zadar, Zagreb, Zaprešić.

JAVNI RADOVI: Gospić - Park (Venera, 2008.), Lovinac – Sekulići (spomen obilježje 2009).

LIKOVNE KOLONIJE: Antalya (Turska), Alilovci, Karlovac, Knin, Gospić, Lovinac, Novska, Omišalj, Rab, Split, Ston, Sv.Martin pod Okićem, Zaprešić, Zagreb.

NAGRADE - POHVALE: Mali Lošinj (1992), Pučišća (1994), Zagreb (2007), Antalya (Turska 2010.)

ZNAČAJNIJI CIKLUSI: Otoci, Putni pejzaži, Venere, Venere u medu, Anđeli, Zapisi, Katedrale, Portreti, Velikani i Dječija igra.

Pavle Iliev rođen je 18.07.1950. god. u Vinici, Republika Sjeverna Makedonija. Od 1973. živi u Zagrebu. Slikarstvom se bavi više od 50 godina. Slika živopisne motive toplih tonova. Omiljena tehnika mu je ulje na platnu, a najčešće prikazuje motive seoskog života rodnog kraja. Do sada je sudjelovao na više od 30 skupnih izložbi u Republici Hrvatskoj i Europi. Član je Društva naivnih umjetnika Hrvatske.
Samostalne izložbe organizirao je u Veroni, Den Haagu, Zagrebu, Krapinskim toplicama i Krapini. Za vrijeme Domovinskog rata uključuje se u rad humanitarnih organizacija, kojima poklanja velik broj slika za pomoć izbjeglicama i djeci. Aktivno je sudjelovao na TV-aukcijama koje su se održavale u Zagrebu.
Mladi slikar naivac s juga Makedonije Pavle Iliev, radio je kao „gastarbeiter“ u Holandiji i tu je u slobodno vrijeme slikao. Slikao je, jer mu je to bila potreba, da time olakša život stranca – radnika daleko od svoga kraja za koji je ostao i do danas intenzivno vezan.  I tamo primijećen potaknut je na prvu izložbu, koja je odmah inicirala i drugu - - i dalje. Pavle Iliev prihvaćen je u tom stranom svijetu od javnosti i kritike kao zreli likovni stvaralac, kao izgrađena slikarska ličnost. I takav se vraća u domovinu, zadržao se u Zagrebu da ovdje – uz redovni rad – intenzivno nastavi sa slikarskim radom.
Po prirodi povučen u sferu svojih likovnih motiva, ovdje u svojoj zemlji daleko teže dolazi u javnost i prima priznanja koja mu je u stranom svijetu kritika tako spontano dala i digla ga visoko u skali umjetnika svjetske naive. Niz njegovih djela ostao je u svijetu u kolekcijama i galerijama.
I konačno, nakon nekoliko izložaba u domovini, dolazi i ova prva izložba u Zagrebu – u suradnji s Galerijom umjetnina u Vukovaru na kojoj je, uz nekoliko njegovih slika i kolekcija njegovih crteža, i mapa crteža publicirana iz ove kolekcije.
S motiva slika Pavla Ilieva zrači lirska pjesma posvećena Makedoniji: makedonski pejsaž, čovjek i njegov život u tom pejsažu, rascvjetana priroda,...
Prof. Dr Antun Bauer

Rođena je 1970. u Zagrebu.

ALU u Zagrebu diplomirala 1998. Izlagala je na 40-ak samostalnih i veći broj skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu.

Dobitnica 2 nagrade. Živi i radi u Zagrebu.

Midhat Jelkić Bosner, arhitekt i slikar, rođen je na prelasku 1942. u 1943. godinu u vihoru rata u Sarajevu.

Slikanjem se bavi od rane mladosti, a slika uglavnom ulja na platnu i kombinirane tehnike.

Omiljene teme su mu pejsaži, vedute (posebno Sarajeva) i mrtve prirode kod kojih se ističu voće i cvijeće svojim snažnim koloritom.

Imao je više od 30 samostalnih izložbi, od kolih su značajnije one u Sarajevu, Zagrebu, Wolesburgu, Istanbulu, Opatiji, Rijeci i Splitu.

Član je udruge ULPUBiH, a živi i radi u Zagrebu i Sarajevu.

Vasilije Josip Jordan rođen je u Zagrebu 1934. godine.

Završio je Akdemiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (kod K. Hegedušića i Lj. Babića). Bio je profesor je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Djela mu se nalaze u mnogim privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Dominique Jurić, rođena Zagrepčanka, diplomirala je 1991. godine studij Povijest umjetnosti i Etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirala je 1998. godine tehnikom vitraja u klasi prof. Eugena Kokota, Nastavnički smjer- slikarstvo. Na usavršavanju tehnike boravila je na studijskim putovanjima u Švicarskoj (Romont- Fribourg) i Francuskoj (Chartres). Imala 20 samostalnih i 56 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Godine 1962. diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora F.Baće. Od 1962. do 1967. bila je suradnica u majstorskoj radionici Krste Hegedušića. Do 1983. živi kao profesionalna umjetnica kada postaje profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1997. postaje redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Djela joj se nalaze u mnogim privatnim i javnim zbirkama u zemlji i inozemstvu.

Njezina djela često su nadrealistička i fantazmagorična s nemirnim rukopisom i profinjenim koloritom. Često ispisuje svoje ili tuđe tekstove. Služi se stečevinom informela i novog shvaćanja prostora. Bila je članica HDLU-a i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Kćerka je arhitekta Zvonimira Kavurića, dok joj je suprug bio profesor prava Šefko Kurtović.

Kolesar, Marijan, hrvatsko-belgijski slikar (Zagreb, 11. I. 1936 – Antwerpen, 5. III. 2003). Diplomirao (1961) na Arhitektonskome fakultetu u Zagrebu. Od 1966. živio je u Antwerpenu. U slikarstvu samouk. Isprva je slikao apstraktno, potom se odlučio za realističko prikazivanje urbanih motiva, krajolika i ženskoga akta (Plava misterija Kornata, 1997).

Mijo Kovačić se rodio 5. kolovoza 1935. godine u Gornjoj šumi kraj Molva u Podravini. Počeo se baviti slikanjem na staklu 1953. godine, a prvu samostalnu izložbu imao je 1954. godine u Koprivnici.

Slikanju ga je podučavao Ivan Generalić. Poznat je kao najbolji portretist hrvatske naive. Izlagao je zajedno s Ivanom Generalićem i Ivanom Večenajem na turneji hrvatske naivne umjetnosti koja je 70-ih osvojila svijet. Živi i radi u Molvama.

Nikola Koydl (6. veljače 1939. Karlovac ) je hrvatski slikar i redoviti profesor na ALU Zagreb. Područje njegova slikarskog izražavanja su crtež, grafika i plastično oblikovanje.

Akademiju je završio 1962. u klasi profesora Đure Tiljka. Od 1962. do 1969. bio je suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića. Od tada poduzima niz studijskih putovanja u Francusku, Italiju, Mađarsku, Španjolsku, Dansku, Austriju. Sudjeluje na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je više nagrada. Njegovi radovi se nalaze u mnogim galerijama i muzejima i privatnim zbirkama. Od 1968. bavi se grafikom.

Ivan Kožarić rođen je 10. lipnja 1921. godine u Petrinji.

Kiparstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu upisuje 1943, a diplomira 1947. Godine 1949. završava specijalku kod prof. Antuna Augustinčića Izlagati počinje 1953. Samostalno izlaže od 1955. godine.

Godine 1959/60. Kožarić nekoliko mjeseci boravi u Parizu kao stipendist Fonda Moša Pijade. To je razdoblje vrlo važno za njegovo bolje upoznavanje s europskom umjetnošću, ali i za provjeru vlastitih kreativnih potencijala. Posredstvom francuskog kritičara Jacques Lassaignea, koji ga posebno uvažava, surađuje s Galerijom Maguy čiji mu vlasnik otkupljuje više radova. Unatoć povoljnim okolnostima i mogućnosti da ostane u Parizu, Kožarić se vraća u Zagreb odlučivši karijeru nastaviti u domovini.

Početkom šesdesetih Kožarić je član Gorgone, grupe koja okuplja najznačajnija imena suvremene hrvatske umjetnosti.

Izlagao je na mnogim važnim međunarodnim izložbama kao što su primjerice Biennale u Veneciji (1976) i Biennale u Sao Paolu (1979).

Djela mu se nalaze u brojnim privatnim zbirkama, kao i u muzejima u zemlji i svijetu.

Zastupljen je u antologijama svjetske i europske skulpture (Michel Seuphor: La sculpture de ce siecle; Nouveau dictionnaire de la sculpture moderne, izdanje Fernand Hazan, 1970.).

Više njegovih skulptura trajno je postavljeno u vanjskim prostorima medu kojima i one najpoznatije, spomenik A. G. Matošu i Pnzemljeno sunce u Zagrebu.

Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad. Posljednju, Nagradu ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo, dobio je 1997. godine.

Iste godine postao je i redovni član Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti.

Dosad je izlagao na šezdesetak samostalnih i oko dvije stotine skupnih izložbi, u zemlji i inozemstvu.

Lidija Krasnić rođena je 2. ožujka 1995. godine u Bjelovaru. Nakon školovanja u Bjelovaru, 2023. započinje sa studiranjem na fakultetu međunarodnih odnosa i diplomacije u Zagrebu, gdje trenutno živi.
Za vrijeme studiranja bila je uključena u više udruga, ( Hrvatsko društvo za UN, Hrvatska udruga za mirenje). Istovremeno, dobila je dekanovu zahvalu za iznimno zalaganje i uspjeh tijekom studiranja,  dodijeljenu od strane hrvatskog akademika, prof. dr.sc. Ive Šlausa. Rad u struci započela se s veleposlanstvom Albanije u Zagrebu. Poznaje 3 jezika, te je kroz niz godina provedenih u Zagrebu radila na administrativnim, prevoditeljskim i marketinškim poslovima, a sada radi na vodećoj poziciji Key Account managera.
Slikanjem se počela baviti 2019. godine, te od tada svoju inspiraciju pronalazi u apstrakciji, kubizmu, minimalizmu, te reljefnom slikanju. Tehnike kojima se koristi su ulje na platnu, akril, i kombinirane tehnike.
Prvu samostalnu izložbu održala je 22. i 23. studenog u Zagrebu, pod imenom ‘Voyage: S onu stranu mogućeg’.

Vatroslav Kuliš rođen je 1951. Zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti završio je 1971. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976. Jedno vrijeme radio je u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža” kao likovni urednik Opće enciklopedije i Hrvatskoga biografskog leksikona. Bio je član glumačke družine “Histrion” i autor je nekoliko scenografskih i dizajnerskih rješenja u Hrvatskom narodnom kazalištu, kazalištu “Komedija” i Zagrebačkom kazalištu lutaka.

Autor je nekoliko grafičkih mapa. Opremio je i ilustrirao brojne knjige. Značajan dio umjetničkog stvaralaštva obuhvaća i sakralni ciklus (mozaici, križni putevi, slike kristoloških motiva) u crkvama u Metkoviću, Klobuku, Čitluku, Širokom brijegu i Melbourneu. Boravio je na studijskim putovanjima u Parizu (Cité des Arts), Münchenu, New Yorku i Melbourneu.

Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja među kojima su odličje “Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića” (1997.), državna nagrada “Vladimir Nazor” (2000.) , godišnja nagrada Galerije “Forum” (2003.) te Nagrada za životno djelo grada Metkovića (2015.) Izlagao je na više od 150 samostalnih i preko 120 grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi mu se nalaze u svim značajnim muzejima i galerijama moderne i suvremene umjetnosti u Hrvatskoj (u stalnom je postavu zagrebačke Moderne galerije) te u brojnim istaknutim privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.

Rudolf Labaš rođen je 31. kolovoza 1941. godine u Starom Golubovcu. Redovni je profesor na slikarskom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Bio je član grupe Biafra. Koju su osnovali 1970. godine, u nedovršenim prostorijama studentskog doma ‘Moša Pijade’, popularno zvanom Biafra, mladi kipari Branko Bunić, Stjepan Gračan, Ratko Petrić i Miro Vuco.

Do 1978. članovi su se mijenjali i dopunjavali, tako da su u grupu ušli Ivan Lesiak, Zlatko Kauzlarić Atač, Rudolf Labaš, Emil Tanay, Vlado Jakelić, Stanko Jančić, Ratko Janjić te Đurđica Zanoški-Gudlin.

Ivan Lacković - Croata slikar i grafičar, rođen je 1. sječnja 1932. godine u podravskom selu Batinska (sjeverna Hrvatska). U svojim ranijim djelima Lacković prirodno i iskreno izlaže doživljaj prirode i života u rodnoj Batinskoj.

Poslije preseljenja u Zagreb 1957. godine, nastavlja slikati poetske prizore iz zavičaja u temperama i uljima na staklu, a potom sve više njegovi nostalgični zapisi bivaju ostvareni u crtežu. U početku kod Lackovića prevladavaju motivi sa zimskim ugođajima, širokog i mirnog nizanja karakterističnih pojedinosti, dok se kasnije sve češće javljaju motivi koji imaju simbolično značenje.

Ivan Lacković - Croata umro je 29.8.2004. u Zagrebu.

Rođen je 1949. godine u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo i grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Frana Baće. Sudjelovao je na većem broju skupnih izložbi. Član je HDLU-a i ULUPUH-a.

Vasko Lipovac rođen je 14. lipnja 1931. godine u Kotoru.

Akademiju primijenjenih umjetnosti završio je u Zagrebu 1955. godine. Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića od 1955. do 1959. godine.

Do danas je izlagao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i svijetu.

Dobitnik je brojnih nagrada za skulpturu, ilustraciju i javne spomenike. 1995. godine priređena mu je velika izložba u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu.

Vasko Lipovac preminuo je 4. srpnja 2006. godine u Splitu.

Tihomir Lončar rođen je 1953. godine u Vinagori u Hrvatskom Zagorju. U Zagreb dolazi 1964. godine, gdje završava osnovnu školu i upisuje slikarski odjel na Školi primjenjene umjetnosti.

1970. boravi u Rimu, Firenzi i Veneciji gdje doživljava nezaboravne susrete s vrhunskim majstorima talijanske i europske renesanse, manirizma i baroka, ali upoznaje i remek-djela moderne i suvremene likovne umjetnosti.

Godine 1974. završava Školu primjenjene umjetnosti i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel slikarstva. Prvi, primarni profesori sum u Ljubo Ivančić i Ivo Friščić. Iste godine studijski boravi u Munchenu i Parizu gdje se susreće s Picassom u kojem otkriva izvor suvremene slikarske energije.

Diplomira slikarstvo 1980. godine na ALU u Zagrebu u klasi Josipa V. Jordana, a sljedeće godine surađuje s Edom Murtićem koji ga oduševljava svojim stvaralačkim postupcima i upoznaje s tehnikom slikanja na emajlu. 1984. slika četiri slike u bočnim lađama crkve Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu.

Prvu samostalnu izložbu priređuje 1985. godine u Galeriji Buljat u Zagrebu. Od 1989. do 1993. radi na velikoj izložbi slika predviđenoj za prostore Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, gdje 1993. izlaže 107 ulja na platnu. Nakon toga slijede izložbe širom Hrvatske, a kao jedna od zapamćenih je velika izložba ciklusa Tri godišnja doba koju je 1999. godine postavio u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Tihomir Lončar danas živi i djeluje u Zagrebu.

Marija Lopac rođena je 1983. godine u Zagrebu. Diplomirala je 2009. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, u klasi profesorice Ines Krasić. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 2011. godine. U sklopu studijskog boravaka usavršavala se 2008. na Likovnoj akademiji u Ljubljani, a 2013. dobila je umjetničku rezidenciju u TCDF, Phato u Tajlandu i 2014. godine umjetničku rezidenciju u New Space art foundation Hue u Vijetnamu. Iste godine održala je stručnu radionicu u Cie les mies vies kazalištu Lille u Francuskoj. Njezino polje djelovanja jest: grafika (linorez i drvorez), instalacija, vođenje likovnih radionica i pedagoški r

Tea Lovrić rođena je 1997. godine u Bjelovaru, gdje završava Opću gimnaziju. Godine 2018. započinje školovanje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Grafički odsjek. U rujnu 2022. završava preddiplomski studij u klasi (red. prof. art.) Josipa Baćea i (prof. dr. art.) Roberta Šimraka. Iste godine upisuje diplomski studij na spomentom Odsjeku, gdje je apsolvent.

Nada Makar bavi se oslikavanjem svile od koje izrađuje razne umjetnine.

Akademski slikar Hrvoje Malovec rođen je 1978. u Zagrebu.1998. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo. Tijekom studija prolazi kroz više klasa (Josip Biffel, Nikola Koydl, Zlatko Kauzlarić Atač, Zlatko Keser). Diplomirao je 2002. Godine u klasi Eugena Kokota. Živi i radi u Zagrebu.

Živi i radi u Bjelovaru. Samostalni (slobodni) umjetnik (slikarstvo, kiparstvo, grafika, ilustracija, restauracija)

RADI

1. Ulja na platnu i tabli smjer nadrealizam, apstrakcija, hiperrealizam
2. Grafika-tuš (ink), bakrorez, bakropis, aquatinta, drvorez, linorez
3. Zidne slike-freske akrilnom tehnikom
4. Ilustracija knjiga
5. Monumentalne spomenike (skulpture), sitna plastika
6. Restauracija crkvenih oltara, oltarnih pala itd.

Damir Medvešek rodio se u Zagrebu 23. siječnja 1959. godine. Nakon osnovne škole polazi nastavu u Školskom centru „Ruđer Bošković”, strojarski smjer, nakon čega apsolvira dizajn odjeće i tekstila na Višoj tekstilnoj školi.

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u slikarskoj klasi profesora Zlatka Kauzlarića Atača. Sustavno izlaže od 1985. godine. Zaposlen je kao majstor slikar u slikarnici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje je potpisao više od pet stotina slikarskih izvedbi za scenu.

Od autorskih zamisli posebno mu je zapažena scenografija za dramsku predstavu „Kralj Lear” na Brijunima. Savjetnik je Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu.

Djela mu se nalaze u zbirkama: Caroline od Monaca, Kennedy, La Martina, Lacosta, Fashion Brioni, Mercedes, Cartier…

Hrvoje Mitrov je rođen 1972. u Karlovcu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Đure Sedera.

Predavao je crtanje i crtanje akta 2000./ 01. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, u zvanju višeg asistenta.

Studijski je boravio u Londonu i Parizu. Do sada izlagao na 22 samostalne i tridesetak skupnih izložbi. Član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Upisao je doktorski studij slikarstva 2007. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu kao samostalni umjetnik.

Valerija Mrkobrad rođena je u Predavcu pokraj Bjelovara 1941. godine. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, Odsjek keramike. Studij je nastavila na Akademiji primijenjene umjetnosti u Beogradu i klasi prof. Ivana Tabakovića. Nakon završetka studija radila je kao dizajnerica, a nakon toga sve do 1977. kao likovna pedagoginja u dvije osnovne škole u Bjelovaru.

Nakon završetka studija bila je samostalna umjetnica, a onda se zaposlila u Gradskom muzeju Bjelovar kao voditeljica Galerije. Galerija nema stalni postav jer nema dovoljno prostora, ali između samostalnih izložaba izlaže dio fundusa.
Valerija Mrkobrad je kao umjetnica tek 1980. imala prvu samostalnu izložbu u Muzeju prehrane Podravka u Koprivnici, a iste je godine prvi put samostalno izlagala i u Bjelovaru. Njezini radovi nastali iskivanjem u bakru odišu snagom i sugestivnošću. Osimneobičnih tehnika i materijala u svom vrlo uspješnom likovomi izrazu, Valerija Mrkobrad bavila se i izradom medalja.

Autorica je i nekoliko dokumentarnih izložaba za koje je radila dizajn i opremu kataloga. Od postava i organizacije likovnih izložaba čija je autorica posebno je izdvojila izložbe Đure Sedera, Nives Kavurić Kurtović i A. Cetina.
Budući da je na Akademiji položila i grupu pedagoških predmeta, često je pripremala i edukativne izložbe. Već šest godina vodi međunarodnu likovnu radionicu za djecu.
Članica je Organizacijskog odbora u Salonu karikature - međunarodne manifestacije koja se od 1993. održava svake godine u lipnju, u organizaciji Grada Bjelovara i Turističke zajednice i za koji V. Mrkobrad radi postav te sudjeluje u samoj organizaciji.

Napomena: podatci preuzeti iz anketnog upitnika, materijala predanih za Personalni arhiv MDC-a i iz intervjua snimljenog 15. rujna 2003. Razgovor vodila i snimila Jozefina Dautbegović.

Edo Murtić, hrvatski slikar, rođen je u Velikoj Pisanici 4. svibnja 1921. godine. 1925. godine njegova se obitelj preselila u Zagreb gdje je završio osnovnu i srednju školu.

1939. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje su mu profesori Ljubo Babić i Krsto Hegedušić. 1943. se uključuje u pokret otpora, gdje svjedoči ratnim stradanjima. Puno je putovao u inozemstvo, posebno Francusku, SAD i Italiju. Između njegova figuralnog slikarstva iz razdoblja 1949. i 1950. godine i kasnijeg ekspresivnog i lirskog apstraktnog izrižaja, nije bilo prekida, već bogata evolucija i duhovno sazrijevanje.

Edo Murtić ostvario je stotinu i pedeset samostalnih i tristotinjak skupnih izložbi na svim kontinentima. Njegova su djela prisutna u privatnim i javnim kolekcijama po čitavom svijetu. Radio je i kazališnu scenografiju, murale i mozaike. Vlasnik je mnoštva svjetskih i hrvatskih likovnih nagrada.

1978. godine izlazi mu monografija u izdanju Centro iniziative cu1turali i Galleria Sagittaria Pordenone s tekstom Vladimira Malekovića.
1989. godine u izdanju Globusa izlazi mu monografija autora Michaela Gibsona.
2002. godine imao je retrospektivnu izložbu u Modernoj galeriji u Zagrebu.

Edo Murtić preminuo je u Zagrebu u siječnju 2005. godine.

Sandra Nejašmić (Postira, 11. rujna 1970.), hrvatska akademska kiparica. Podrijetlom je iz župe Radobilje.

Rođena je u Splitu 11. rujna 1970. godine. Diplomirala je 1995. godine kiparstvo na ALU u Zagrebu dobivši nagradu zagrebačke banke za najuspješniji diplomski rad (poprsje pape Ivana Pavla II. u mramoru i brončano raspelo). Imala je tridesetak samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Bol, Osijek, Split, Supetar, Zagreb… Bari, Beč, Bruxelles, Pariz, Solin, Trst, Zagreb…)

Sudjelovala ne na brojnim domaćim i međunarodnim kiparskim simpozijima (Bruxelles, Mimice, Mostar, Otočac, Pula, Rijeka, Split…) Napravila je dvadesetak javnih spomenika diljem Hrvatske i šire(Bruxelles, Mostar, Pula, Otočac, Kreševo-Katuni…) Dobitnica je nekoliko važnih nagrada i priznanja za umjetnički i pedagoški rad. Predsjednica je Udruge za promicanje kulture i umjetnosti KOGULA u Postirima. Vodi galeriju ˝Sv. Ante˝u Postirima u kojoj organizira izložbe eminentnih domaćih i stranih umjetnika. Član je HDLU-a Istre i HULU-a Split.

Poznata djela: bista pape Ivana Pavla II. i kardinala Franje Kuharića ispred župne crkve Posrednice Svih Milosti u Kreševu-Katunima.

Krešimir Nikšić rođen je 1961. god. u Zagrebu. Maturirao je u Centru za kulturu i umjetnost u Zagrebu (II gimnazija). Završio je autorsku školu slikanja u klasi profesora Dine Trtovca te diplomirao na ‘College for visual arts’ u Ljubljani. Trenutno je na postdiplomskom studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.

Izlagao je u kontinuitetu na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu, Rijeci, Puli, Dubrovniku, Beču, Parizu, Udinama, Veneciji. Izdane su tri likovne monografije ovog slikara i njegovih radova. Dobitnik je prve nagrade za slikarstvo na 13. Biennalu Interanzionale Art del Friulli Giulia (2002.). Član je strukovnih udruga HDLUZ-a i HZSU-a.

Stipe Nobilo rođen je 1945. godine u Lumbardi na otoku Korčuli.
Pedagošku akademiju, likovni smjer, završio je u Splitu u klasi profesora Ante Kaštelančića.
Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine u klasi prof. Šime Perića.
Nakon Akademije vraća se u rodnu Lumbardu gdje u prekrasnom Kaštelu i danas stvara nadahnuta umjetnička djela.

was born in 1985 in Sisak, Croatia. After completing my studies at the School of Applied Arts and Design in Zagreb, I enrolled in the Graphic Department at the Academy of Fine Arts in Zagreb in 2004. During my fifth semester, I joined the class of Professor Frane Paro, and in the seventh semester, I switched to the class of Professor Nevenka Arbanas. Simultaneously, I also studied under the guidance of Professor Damir Mataušić, focusing on Small Sculpture and Medal Making. In 2008, I brought my artistic vision to life with the public artwork “Le Coq” at Villa Fleck, Parc de Mauriac, Ingersheim, France. I successfully graduated in 2010 under the mentorship of Professor Nevenka Arbanas, with a thesis dedicated to the Sisak painter Slavo Striegl. In 2012, I acquired pedagogical, psychological, didactic, and methodological education, and in 2016, I became a certified art teacher. In 2016, I became a member of the Croatian Association of Fine Artists (HDLU). So far, my artistic journey has included fourteen solo exhibitions in Croatia and abroad, along with participation in thirty-eight group exhibitions. My work is deeply rooted in traditional visual art techniques. With a profound understanding of materials and tools, I craft aesthetically pleasing and technically precise pieces. I have a penchant for shifting certain figurative motifs towards abstraction, embracing simplified forms that resonate with contemporary art.

Zoltan Novak rođen je 19. ožujka 1963. godine u Zagrebu.
Nakon završene srednje grafičke škole upisao je studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1983. godine,
gdje na nastavničkom odsjeku studira kod profesora Nikole Koydla i Nikole Kesera.
Diplomirao je 1989. godine pod mentorstvom Zlatka Kauzlarića Atača.
Od 1997. do 2003. godine radio je kao profesor crtanja i slikanja u zagrebačkoj Umjetničkoj gimnaziji.
Od 2004. godine profesor je slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Od 1988. član je HDLU-a i HZSU-a, a od 2006. godine član je Matice hrvatske.
Za iznimnu djelatnost u kulturi odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

Izvor Oreb rođen je 7. studenoga 1946. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Splitu 1966. godine. Na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1968., a na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1972. godine.

Od 1973. do 1978. suradnik je Majstorske radionice prof. Frane Kršinića. Izlaže od 1967. godine u domovini i inozemstvu i do sada je imao više od 50 samostalnih izložbi. Godine 1990. objavljena je njegova knjiga dijalektalne poezije “Lanterna na škoju”. 1995. izradio je spomenik fra Grgi Martiću, koji je postavljen u Posušju. Živi i radi u Zagrebu i Veloj Luci.

Zdravko Pal rođen je 11. listopada 1976. u Daruvaru.
Godine 2002. diplomirao slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Igora Rončevića.
Od 2001. godine pa do danas izlagao je na dvadesetak samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i svijetu.

Datum i mjesto rođenja:  19.8.1974., Bratislava, Slovačka
Od 1998. živi i radi u Zagrebu.

OBRAZOVANJE:
1998.          diplomski rad
1992. – 1998. Universität für angewandte Kunst in Wien, (Akademija za primjenjenu umjetnost u Beču,
                Prof. Ron Arad)   
1988. – 1992.  Srednja škola za primjenjenu umjetnost u Bratislavi, odjel grafike

Milan Pavlović-akademski slikar,rođen je 1960.g. u Novoj Rači.
Diplomirao je na Akademiji likovne umjetnosti Zagreb .
Ilustrira zbirke poezije, surađuje u projektima. Autor je multimedijalnih i videoradova.
Kao samostalni umjetnik živi u Bjelovaru i Novoj Rači.
Izlagao je na više od 30 samostalnih izložbi i više od 70 skupnih izložbi.
Samostalne izložbe: Zagreb (1985.); Čakovec, Bjelovar, Zagreb (1993.); Križevci (1994.); Poreč, Bjelovar (1996.); Đurđevac, Slatina, Rimavska Sobota (1997.); Sisak (1998.); Bjelovar, Čazma (2001.); Garešnica, Bjelovar (2004.)

Saša Petroševski Novak rođen je u Rijeci u Hrvatskoj. Diplomirao je na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1988., odlučio je promijeniti karijeru i postati slikar. Pridružio se mnogim humanitarnim akcijama i darovao vise od 120 slika za pomoć žrtvama rata u Hrvatskoj. Za ovu gestu, nagrađen je brojnim priznanjima i nagradama. Tehnike koje koristi su: ulje na platnu, voda-slikarstvo, pastelno slikarstvo te kombinirane tehnikae. Živi i radi u Zagrebu i Rovinju.

U slikama Saše Novaka naglašeno je prisutan crtež koji izgrađuje motiv slike. Crtež je osnova s kojom prilazi daljnjoj izgradnji slike. Izgrađenim osjećajem za kolor, slike Saše Novaka odišu skladnom kompozicijom tonova, iako kolor kao faktor nije nosilac sadržaja, nego skladno ugrađen u sadržaj slike. U nekim djelima slikara Novaka osjeća se sklonost prema apstrakciji u kojoj je, na konkretnu figuraciju, primjenjena nadgradnja snažne igre kolora.

Pintarić je 1966. diplomirao u klasi prof. Antuna Mezdjića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U slikarstvu je bio odan figuraciji, a zaokupljale su ga teme intima zagrebačkih kavana, barova i žena sa šeširima. Slikao je također ženske aktove,krajolike, cvijeće i zagrebačke vedute.  Više je njegovih ulja i pastela pretočeno u grafike u tehnici sitotiska.

Pintarić je prvu samostalnu izložbu priredio 1968., pa je od tada stalno izlagao u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u brojnim domaćim i inozemnim privatnim i javnim zbirkama.

Akademski slikar Luj Pintarić rođen je 1939. u Kaštel Starom, a živio je i radio u Zagrebu. Preminuo je 2005. g. u 66 . godini.

Goranka Politeo rođena je 1956. godine.
Diplomirala je 1983. godine na Zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Alberta Kinerta.
Izlagala je na više od sto samostalnih i skupnih izložbi.
Živi i radi u Zagrebu.

Tatjana Politeo rođena je u Zagrebu 1976.

Osnovnu i srednju školu ŠPUD, grafički dizajn završava u rodnom gradu gdje 1996. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti.

Diplomirala je na ALU 2003. u klasi prof. Šiška. Članica je HDLU-a i HZSU-a.

Dimitrije Popović rođen je 4.3.1951. godine na Cetinju.

Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu završio je 1976. u klasi prof. Šime Perića.

1974. boravi u Parizu gdje upoznaje pariškog kolekcionara gospodina Davriera, te u sastavu njegove zbirke izlaže 1978. u galeriji Alexander Braumuller s umjetnicima: Ernstom Fuc-hsom, Dalijem, Dadom Đurićem, M. Klervveinom, Leonor Fini, Victorom Braunerom i drugima.

U Pforzheimu 1982, Galerija Liberta i Universal Fine Arts iz Washingtona, organiziraju mu zajedničku izložbu grafika s Dalijem. Iste godine, povodom velikog jubileja »Leonardo a Milano 1482-1982«, izlaže ciklus crteža Ommaggio a Leonardo« u milanskoj Palazzo Sormani.

U povodu 27 međunarodnog umjetničkog festivala »Due mondi« grad Spoleto, u kojemu se ovaj festival održava organizira mu izložbu slika crteža i grafika.

Dimitrije Popović je do sada izlagao na 45 samostalnih i više od 200 skupnih izložbi. O njegovom stvaralaštvu do sada su objavljene 4 monografije i realizirano 6 dokumentarnih filmova.

Dobitnik je 18 nagrada. Realizirao je 3 samostalne grafičke mape i 4 sa grupom autora.

Sonja Poropat se rodila 1959. godine u Zagrebu.
Slikanju ju je podučavala profesorica Dora Kovačević.
Imala je 12 samostalnih izložbi u Europi.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Živi i radi u Dugom Selu.

Zlatko Prica rodio se 26. lipnja. 1916. godine u Pečuhu pod imenom Zoltan Ödön. 1922 s majkom seli se u Zagreb gdje 1936. godinea upisuje Umjetničku akademiju, koju prolazi u klasama vrsnih likovnih pedagoga: Omera mujađića, Krste Hegedušića i Ljube Babića. Na izložbi diplomskih radova završne godine, Kolegij akademije dodijeljuje mu Parišku stipendiju kao iznimnom talentu.

Pricino stvaralaštvo možemo promatrati kroz faze: prvu, koja obuhvaća vrijeme prije upisa akademije, Zatim “Samoborski ciklus”, “Plodove zemlje” i “Ljude i plodove”, “Tarski ciklus”, “Opatijske kišobrane” i posljednju, fazu “Žene”.

Kao već priznati slikar vraća se u Samobor, gdje ponovno radi, kako je sam rekao “od početka, ab ovo”. U to vrijeme njegov rad prepoznaju i u inozemstvu, te izlaže u Veneciji, Londonu. Potkraj života stvara u malom ribarskom mjestu u Istri, gdje stvara svoj najplodniji, “Tarski” ciklus. 2002. godine doživio je ispunjenje svoje velike želje - otvorenje Galerije Zlatko i Vesna Prica. Godinu dana kasnije, 2013. umire u Rijeci.

Željko Pribanić rođen je u Zagrebu 1970. godine.
Slikanjem se bavi od rane mladosti te sustavno razvija svoj slikarski dar i umjetničku vještinu.
2015. godine u Italiji mu je organiziran niz izložbi prilikom čega mu je tiskana i monografija.
Živi i radi u Velikoj Gorici.

Hrvatski slikar, rođen 1922. u selu Bosanka kod Dubrovnika, a umro 2006. u Dubrovniku.

Studirao na ALU u Zagrebu, gdje su mu profesori bili Zlatko Šulentić, Ljubo Babić, Krsto Hegedušić.

U Cetinju polazi Umjetničku školu, a zatim završava primjenjenu umjetnost u Herceg Novom 1950. Vraća se u Bosanku, a od 1957. stalno se nastanjuje u Dubrovniku.

Prepoznatljiv je po osebujnim dubrovačkim pejzažima žarkih boja (Kamen i masline, Vinogradi, Sunčani krajolik…).

Izlagao je širom svijeta. Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada.

Ivan Rabuzin rođen je 27. ožujka 1921. godine u Ključu, selu u Hrvatskom Zagorju.
Od 1945. do 1949. godine radi u Zagrebu kao stolar.

Istodobno je polaznik majstorske obrtne škole i večernje radničke likovne škole (1946/47; nastavnik Kosta Angeli Radovani).
1956. priređuje prvu samostalnu izložbu u Novom Marofu, a 1963. god. prvi put izlaže samostalno u inozemstvu (Pariz, Galerie Mona Lisa).
Od 1963. godine, kada postaje profesionalni slikar, izlaže na više od 150 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu.

O Rabuzinu i o njegovu likovnom stvaralaštvu snimljeno je 10 filmova, napisano nekoliko stotina likovnih kritika, eseja i zapisa, te 13 opsežnih monografija.
1990. god. MGC-Zagreb priređuje retrospektivnu izložbu Ivana Rabuzina (autori Tonko Maroević i Mervyn Levy).
1992. god. Umjetnički paviljon u Zagrebu organizira mu također retrospektivnu izložbu čiji je autor Josip Depolo.

Ivan Radman rođen je 25. svibnja 1974. u Zadru. Strast prema slikarstvu otkriva još u djetinjstvu. Nakon Gimnazije Frane Petrića - Matematičko-informatičkog obrazovnog centra, u Zadru 1993. započinje studij arhitekture na Sveučilištu u Zagrebu gdje pod utjecajem profesora Josipa Vanište, slikara, odlučuje umjesto arhitekture posvetiti seslikarstvu. Od 1995. do 1999. upoznaje osnove slikarskih tehnika u Agori, autorskoj školi slikanja. Godine 2000. završava majstorsku radionicu akademskog slikara Dina Trtovca. Godine 2009. usavršava se na The Prince’s School u Londonu. Živi i radi u Zagrebu i Zadru.

Slikar grafičar, ilustrator, scenograf, kipar rođen 1930.godine u Požegi.

Redovni član Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba i VBO-a (Verein Bildenden Kunstler Osterreichs, Wien - Schonbrun).

Živi i radi u Rijeci, Beču i Begovom Razdolju. Prijatelj i suradnik s velikim austrijskim arhitektom i slikarom Fr. Hundertwasserom. Izlagao u zemlji i svijetu na više od sto i sedamdeset izložaba. Pedesetak kazališnih scenografija, rad na TV-u, brojne knjige, tekstovi za djecu i mlade.

Dobitnik brojnih nagrada i priznanja za umjetnost koju resi originalnost, nekonvencionalnost i radost igre. Glavna tema (uglavnom) svih djela je more.

2002.godine nominiran je za prestižnu svjetsku nagradu J.Ch.Andersen za dječju ilustraciju.

Dobitnik je nagrade Grada Rijeke, odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi.

Željko Rogač je hrvatski slikar rođen 1952. godine, u Zagrebu. Prepoznatljiv je po po motivima dama u šeširima, djevojčica-anđela, konja. Slike su mu prepune jakih, toplih boja, naročito u crvenim i narančastim tonovima.Njegovo slikarstvo u sebi nosi mirnu i nostalgičnu notu, koja nije tipična vremenu jurnjave i užurbanog tempa.

Igor Rončević, hrvatski slikar, rođen je 1951. u Zadru. Godine 1976. diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u razdoblju 1979. – 1981. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. U više navrata na studijskim je putovanjima u Italiji, Njemačkoj i SAD-u. Tijekom 1981./1982. boravi kao stipendist na Akademiji likovnih umjetnosti (Academie DesBeaux Arts) u Parizu. Rončević je ostvario pedesetak samostalnih te je sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Prvu veliku izložbu izvan Hrvatske ima 1990. u pariškoj Galerie d’Art International. Godine 1988. izlaže na kairskom Biennalu, a 2007. sudjeluje na izložbi Contemporary Croatian Art u New Delhiju u Indiji. Djela mu se nalaze u zbirkama svih najvažnijih domaćih muzeja i galerija, ali i u inozemnim kolekcijama.

Rončević je iznimna osobnost hrvatskoga slikarstva druge polovice 20. stoljeća i njegov slikarski jezik čudesne polifoničnosti spada u ono najljepše i najvrednije što imamo u likovnoj umjetnosti. Svojim je stvaralaštvom proširio obzor suvremenog hrvatskog slikarstva i time učvrstio svoju poziciju osebujna i iznimno kultivirana slikara. Ovaj slikar izrazito kolorističkog ishodišta stvarao je svoj likovni izraz upravo na tim premisama produbljujući ga kroz intrigantne tematske cjeline uvijek novim likovnim vrijednostima. Njegovo slikarstvo nastaje u drugoj polovici 1970-ih, u doba postmoderne, za obrata u svijetu umjetnosti koji obnavlja zanimanje za klasične discipline i izglede slike. U to vrijeme u Italiji nastaje transavangarda, jedan od posljednjih likovnih stilova 20. stoljeća, koji je u hrvatskoj umjetnosti nazvan novom slikom. Glasoviti kurator Achile Bonita Oliva teoretski je artikulirao taj stil i uključio je Rončevićeve radove u svoju knjigu Trans-Avantgarde International, Milano, 1982. Njegujući jedinstvenu morfologiju i mediteransku kolorističku ekspresiju, Rončević je uspio objediniti mnoga svjetska iskustva, prakticirati refleksiju medija u brojnim formalno i tematski raznolikim ciklusima, kojima se dokazao kao jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih slikara.

Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. 1951. je diplomirao u klasi profesora Antuna Mezdjića. Specijalizirao je slikarstvo kod prof. Marina Tartaglie. Na ALU u Zagrebu bio je redovitim profesorom od 1981. godine.

Samostalno je izlagao od 1958. sve do danas. Od 1959. do 1966. bio je članom grupe Gorgone. 1980-ih je godina bio jednim od začetnika „nove slike“ u hrvatskoj umjetnosti. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama.

1960-ih i 1970-ih objavljivao je i poeziju.

Redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[1]

Akademik Đuro Seder umro je u Zagrebu 2. svibnja 2022.

Ema Sekulić rođena je 05.08.2006.g. u Bjelovaru.
Slikanjem se bavi od malih nogu, te je u sklopu Osnovne škole sudjelovala u mnogim natjecanjima

Pohađa Srednju školu Primjenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu

Rodio se je u Zagrebu. U rodnom je gradu diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti te scenografiju na Akademiji dramske umjetnosti.

Scenograf je brojnih hrvatskih i inozemnih filmova, televizijskih filmova i televizijskih serija.

Suautor je scenarija za film Događaj, Kuća

Dizajnirao je interijere nekih kafića i diskoklubova.

Redatelj je filmova Zavaravanje i Dubrovački suton.

Također je autor filmova o četvorici hrvatskih slikara: o Dušanu Džamonji, Josipu Vaništi, Josipu Račiću i Đuri Pulitici.

Kao slikar 30 je puta samostalno izlagao.

Preminuo je 1 siječnja 2018. godine u 85. godini života.

Mate Solis rođen je 21. srpnja 1935. godine u Zadru. Školu je pohađao u Cresu i Rijeci, nakon čega u Zagrebu pohađa i završava Školu primjenjene umjetnosti, te Akademiju likovnih umjetnosti 1962. godine.

U početku slika na granicama apstrakcije, a kasnije počinje naglašavati volumen i kolorističku skalu boja te prelazi u ekspresionističku i nadrealističku fazu. U kasnijoj fazi ponovno se vraća apstraktnom slikarstvu s naglašenim crtežem. Uglavnom se koristi uljima i akvarelima. Izlagao je u Rijeci, Klagenfurtu, Hamburgu, Cresu i drugdje.

Autor je brojnih zidnih dekoracija u bankama i hotelima (Punta u Velom Lošinju, Kimen u Cresu i Vespera u Malom Lošinju), a bavi se i opremanjem knjiga.

Vjekoslav Stipica, splitski akademski slikar, završio je školu primjenjene umjetnosti u Splitu (grafički smjer) u klasi profesora Jakova Budeše, a nakon toga Akademiju Likovnih umjetnosti u Zagrebu, također grafički smjer, u klasi profesora Frane Baće.

Bio je profesor na Akademiji u Splitu. Dobitnik je nagrada za slikarstvo. Nalazi se u enciklopediji likovnih umjetnosti Hrvatske.

Izlagao je na preko 100 kolektivnih i samostalnih  izložbi u Hrvatskoj i Europi: Splitu, Zagrebu, Dubrovniku, Parizu, Obersdorfu, Trstu, Udinama, Pescari, Beču, Hamburgu, itd…

Njegove slike nalaze se u muzejima, klinikama, privatnim kolekcijama, hotelima i mnogim drugim značajnim javnim prostorima i ustanovama.

Rođen je 1956. u Slavonskom Brodu. S 15 godina postavlja scenografiju za amaterske predstave te sudjeluje u radu male likovne kolonije, što će odrediti njegov put.

1975. godine dolazi u Zagreb, koji ga impresionira, a posebno zagrebačka likovna scena. Upoznaje majstora slikarstva profesora Ivu Friščića koji će imati presudan utjecaj na njegov stvaralački razvoj.

Sudjeluje na izradi dugometražnih crtanih filmova “Čudesna šuma” i “Čarobnjakov šešir”. Imao je nekoliko samostalnih i skupnih izložaba u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Los Angeles, Washington, Milano, Berlin, Colorado, Denver).

Vesna Šantak rođena je 1969. godine u Zagrebu. Nakon završene osnovne škole i Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn, diplomirala je slikarstvo na odjelu grafike i stekla zvanje slikar-grafičar na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. godine, u klasi profesora Frane Para. Od 1995. godine sudjelovala je na studijskim putovanjima u okviru “Vrbničke grafičke akademije” na otoku Krku (VGA) 1995., 1996. i 1997. godine.

Osim slikarstvom i kiparstvom bavi se i ilustriranjem knjiga, orgsnizacijom projekata i radionica te pedagoškim radom (voditeljica je likovnih i plesnih radionica za djecu i odrasle) od 1998. Surađivala je s Otvorenim učilištem u Zagrebu, a trenutno surađuje s “Centrom za kulturu Trešnjevka”, “Međunarodnim centrom za kulturu Travno”, “Centrom za kulturu Pešćenica” i Hrvatskim društvom likovnih umjetnika (HDLU-om). Osmislil je i nekoliko projekata: Vremeplov“, „Naslikaj pismo prijatelju“ i “Oblik – prostor – kretanje“ koji su prošli na natječajima Gradskog ureda za kulturu u Zagrebu.

Od 2013. voditeljica je likovne radionice Maštaonica u Centru za kulturu Novi Zagreb. 2010. godine boravila je na art rezidenciji u Cité Internationale des Arts Paris. Član je HDLU-a, Academie Moderne te HZSU-a.

Ljerka Šibenik (Zagreb, 1935.) diplomirala je slikarstvo 1962. godine na ALU u Zagrebu; pohađala Majstorsku radionicu K. Hegedušića (1962.-64.). Bila je voditeljica zagrebačke Galerije Nova (1975.-2003.) u kojoj je predstavljala mlade umjetnike avangardnih usmjerenja i autore starijega naraštaja čiji se rad veže uz inovacije u umjetničkom kontekstu.

Pripadnica drugoga naraštaja hrvatskih avangardnih umjetnika, istraživala je stvaranje kompleksnih struktura i ambijenata (Crni objekt 2, 1968), a istodobno radila intenzivno obojene objekte minimalistički koncipiranih oblika (objekti iz 1967., Mini reljef, 1968). Među prvima je za objekte i ambijente u hrvatskoj umjetnosti počela koristiti pleksiglas i crno svjetlo, odmah nakon Aleksandra Srneca i Andrije Mutnjakovića, dok je po korištenju fluorescentnih boja – ali i pastelnih tonova ružičaste boje – predvodnica u svojoj generaciji umjetnika.

Duško Šibl rođen je 25.8.1951. godine u Zagrebu.
Godine 1977. diplomira na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, grupu komparativne književnosti i povijesti umjetnosti.
Diplomirao slikarstvo u Londonu u Byam Shaw School of Art 1982. godine.
Poslijediplomski studij završio na Royal College of Art 1986. godine.
Samostalno je izlagao u Zagrebu, Londonu, Sarajevu, Krku, Zadru i Splitu.
Živi i radi u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku

Šutej Miroslav rođen je 29. travnja 1936. u Dugoj Resi.
Diplomirao je na Zagrebačkoj Akademiji likovne umjetnosti u klasi profesora Marijana Detonija 1961. godine.
Bio je suradnik majstorske radionice Krste Hegedušića od 1961. do 1963. godine.
Na 3. bijenalu mladih u Parizu 1963. godine osvojio je Grand-Prix za slikarstvo.
Predavao je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu od 1978. do 2005. godine.
DIzajnirao je hrvatski grb, hrvatske novčanice kune, prvi dres Hrvatske nogometne reprezentacije
i mnoge druge ikoničke simbole Republike Hrvatske.
Šutej Miroslav preminuo je 13. svibnja 2005. godine u Krapinskim Toplicama.

Antun Boris Švaljek rođen je u Zagrebu 1951. Podrijetlom je iz Radoboja kod Krapine. Pučku školu završio je u Petrinji, a gimnaziju u Varaždinu, te ga ove činjenice životno određuju. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1969. Diplomirao je na slikarskom odjelu kod prof. Šime Perića 1974. Od 1974. do 1977. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Studijski je boravio u Kaliforniji 1979. godine. Dosad je izlagao na 100-ak samostalnih izložbi u Zagrebu, Varaždinu, Dortmundu, Cloppenburgu, Hvaru, Čakovcu, Los Angelesu, Karlovcu, Zadru, Krapini, Splitu, Petrinji, Starom Gradu, Münchenu, Labinu, Rovinju, Pečuhu, Osijeku, Puli, Mostaru. Izlagao je na više od 600 skupnih izložbi u domovini i diljem svijeta. Dobitnik je nekoliko nagrada među kojima su Prva nagrada 4. biennala akvarela „Josip Račić“ za 1987. godinu. Dragovoljac je Domovinskog rata. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. godine. Izvanredni je profesor na Likovnoj akademiji Mostarskog sveučilišta u Širokom Brijegu.

Turkalj Zorica rođena je 1943. godine u Zagrebu.
Na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je u klasi prof. A. Mezdjića.
Postdiplomski studij do 1970. pohađala je u majstorskoj radionici prof. Krste Hegedušića.
Od 1969. do 1994. priredila je u Hrvatskoj i inozemstvu više od 100 samostalnih izložbi.
Leptiri u letu i na cvijetu, cvijeće i vedute gradova motivi su koje slika najčešće, iako je poznata i po portretima, pa i apstrakcijama.
Živi i radi u Zagrebu.

Fadil Vejzović rođen je 1943. godine u Sarajevu.
Od 1962 do 1966. godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Raula Goldonija, čiji je dugogodišnji suradnik.
Od 1969g. do danas djeluje samostalno i kao član grupe «Brezovica».
Od 1970 do 1975. postdiplomski studira grafiku i slikarstvo kod prof. Clemensa Fischera na Akademie der bildende Kunste u Nurnbergu.
Od 1976 do 1986. radi u magazinu Start kao ilustrator i grafički urednik.
Samostalne izložbe: 1972. Zurich,1973. Erlangen,1974. Nurnberg, 1975. Zagreb, 1983. Varaždin, 1986-87. Zagreb/Sarajevo, 1990. Kronach, 1991. Nurnberg, 1993. Zagreb, 1996. Dubrovnik, 1999. Hvar, 2000. Zagreb/Varaždin…
Živi i radi u Zagrebu.

Munir Vejzović rodio se 29. siječnja 1945. godine u Doboju. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu u kojem završava osnovnu školu, a potom upisuje Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu (slikarski odjel). Za vrijeme školovanja prvi put preko reprodukcija upoznaje djela Josipa Račića, Miroslava Kraljevića, Vladimira Becića. Nakon završene srednje škole 1965. godine upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, također slikarski odjel, te istodobno pohađa grafiku kao neobavezan predmet kod profesora Frane Baće.
Za vrijeme studija upoznaje hrvatsko moderno slikarstvo u klasama profesora Ljube Ivančića, Ive Režeka, Krste Hegedušića, Vjekoslava Parača i Antuna Mezdjića.
U zimi 1968. godine iznenada prekida studij na Akademiji likovne umjetnosti i odlazi u Pariz nošen nemirima i strašću za upoznavanjem modernih kretanja u toj metropoli umjetnosti. Međutim, dolazi baš u vrijeme burnih događanja studentskih i političkih previranja, te se nakon šest mjeseci provedenih u Parizu vraća ponovno na Akademiju u Zagreb gdje diplomira u klasi Antuna Mezdjića 1970. godine.
Istih sedamdesetih godina počinje suradnju i prijateljstvo sa Josipom Depolom i nešto kasnije s Božom Biškupićem.
1974. godine izlaže prvi put samostalno crteže u prostorijama knjižnice Medveščak u Zagrebu.
1977. godine radi kao profesor na Slikarskom odjelu Škole za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, ali iste godine prelazi u samostalne umjetnike.
Od 1976. godine član je i suosnivač Galerije Josip Račić u Zagrebu, u kojoj izlaže samostalno 1977., 1979., 1982. i 1987. godine.
1983. godine u Galeriji Martin Molinary u New Yorku prvi put izlaže u inozemstvu, zatim sljedeće 1984. izlaže u Beču u Galeriji Prinzhorn.
1986. godine na prijedlog izdavača Bože Biškupića radi mapu Pastora/e u tehnici monotipije. S istim izdavačem radi bibliofilsko grafičko-pjesničko izdanje sa pjesnikom Draženom Katunarićem i predgovorom Josipa Depola i Ranka Marinkovića.
Iste godine izlazi mu prva monografija s predgovorom Josipa Depola u biblioteci Pr/zma.
1999. godine izlazi druga monografija pod nazivom Onaj san u nakladi Školske knjige s predgovorom Luke Paljetka i Josipa Depola. Iste godine izlaže u Istanbulu i Ankari.
2000. godine Galerija Canvas iz Zagreba objavljuje grafičko-pjesničku mapu Tvoje tijelo moja kuća s pjesnikom Arsenom Dedićem, predgovor: Andriana Škunca.
Munir Vejzović preminuo je 2024. godine.

Velčić Zdenko rođen je 1953. godine u Brseču kraj Opatije.
Slikarstvom se počeo baviti već u osnovnoj školi.
Danas je član likovne radionice Opatija. Živi i radi u Rijeci.
Vedute gradova, najčešće onih u ozračju mora motivi su Zdenka Velčića, koji je raznolikost njihove izglednosti proveo u prizore kolorističke napetosti, s paletom kod koje je potka gotovo svake slike bogatstvo plavog. Velčićev pristup bazira se na klasičnoj estetici, no ostvarenim načinom tvorbe u koji je unijet vid impresionističke spontanosti, direktnog bilježenja dragog prizora, dovedenog na prag slikarskog posvojenja. Velčić nije gost pred motivom već česti promatrač i sudionik živog naselja uz more. Sjajno osjeća neponovljivost ugođaja, neku ditirambsku radost upisanu u svjetla i boje juga, koja se prenosi iz slike u sliku, i ne zaustavlja kada Zagreb sa svojim trgovima i ulicama postaje dio njegovih slikarskih interesa. Kolorističku vedrinu zavičaja prenio je do drevnih Kamenitih vrata, Lotršćaka ili Cvjetnog trga, prostora ispunjenog šetačima, kao onih na riječkom Korzu ili splitskoj rivi. Postojanošću i kvalitetom, Velčić se ponovno potvrđuje kao autor koji se ubraja među najzanimljivije suvremene hrvatske vedutiste.

Mladen Veža rođen je 7. veljače 1916. u Bristu. Crtati je počeo s četiri godine, a u svojoj jedanaestoj godini, izrezao je iz maslinove žile svoju prvu skulpturu.

1928. godine primljen je u renomiranu Državnu obrtnu školu u Zagrebu koju završava 1932. u šesnaestoj godini života. 1933. godine s nepunih sedamnaest godina upisuje se na Umjetničku akademiju u Zagrebu (današnju Akademiju likovnih umjetnosti) gdje studira slikarstvo. Diplomirao je 1937 u slikarskoj klasi profesora Vladimira Becića.

Godine 1938 ima zajedno sa Slavkom Kopačem svoju prvu samostalnu izložbu u renomiranoj zagrebačkoj galeriji, u glasovit­om Salonu Ulrich, u centru Zagreba. Krajem 1938. dvadesetdvogodišnji Veža biva uvršten u povijesnu izložbu hrvatske likovne umjetnosti - Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1878-1938.

Od 1939-1945. priređuje samo jednu samostalnu izložbu koju je predstavio Zagrebu 1940. u Salonu Ulrich. Slika i povremeno obavlja nastavničku dužnost u školama u Zagrebu, Mostaru, Karlovcu, a nakon 1941.- g i u dvije zagrebačke državne gimnazije, sve do 1944. kad je otpušten iz službe. Mladen Veža bio je pozivan, prvenstveno od Ive Šrepela, upravitelja tadašnje Moderne galerije u Zagrebu, na umjetničke reprezentativne izložbe, počevši od izložbe Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. pa nadalje sve do IV izložbe hrvatskih umjetnka 1944. godine.

U organizaciji zagre­bačke Moderne galerije Veža je izlagao s najreprezentativnijim hrvatskim živućim umjetnicima. Od 1946. počinje praksa ULUH-ovih izložbi, a prva je održana u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu. Veža, jedan od osnivača Udruženja, plodonosno je angažiran u razvoju likovnih, život­nih i umjetničkih mogućnosti i tu su mu zasluge bile izuzetne, naravno, ne bez osporavanja. Mladen Veža je i jedan od inicijatora Zadruge likovnih umjet­nika Hrvatske (LIKUM).

1950. Veža živi i stvara u Parizu gdje je stvorio svoj Pariški ciklus ili Ciklus pariških motiva koji su ga proslavili i potvrdili. Svoju prvu poslijeratnu samostalnu izložbu, a četvrtu u svojoj karijeri, Veža priređuje 1951. u Zagrebu u Salonu ULUH-a gdje izlaže svoje Pariške motive.

Od 1932. bavi se i ilustriranjem knjiga i slikovnica. Dosljedno slika ciklus Otisci iz djetinjstva, a od 1968. počinje neprekidnu suradnju s listom Radost. 1973-1997. vrijeme je značajnih umjetničkih i ljudskih priznanja, nagrada i vrlo zaslužnih odliko­vanja. Kao redoviti profesor Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, 1981. odlazi u mirovinu, nastavivši neumorno stvarati. Njegova vjernost zavičajnom ishodištu bila je bogato izložena na njegovoj retrospektivnoj izložbi održanoj 1997. u galeriji Doma hrvatskih umjetnika.

Mladen Veža preminuo je 18.2.2010. godine u Zagrebu.

van Vlašić – rođen 1962. godine. Završio je Politehničku školu u Zagrebu. Učio je slikarstvo kod prof. Vladimira Žezline u prof. Nikole Koydla. Radio je na restauraciji sakrealnih objekata (Brezovica, Topusko, Rude). Boravio je u Veneciji i Milanu te kraće vrijeme u Amsterdamu. Sudjelovao je na mnogim humanitarnim izložbama i likovnim kolonijama te imao niz samostalnih i skupnih izložbi.
Ivan Vlašić slikar je koji u svoja unosi mnogo svježine i mediteranskog ugođaja u svoje slike. Pastelni tonovi uljnih boja kojima slika svoje slike daju posebnu senzibilnost; kao da možete osjetiti miris lavandi i lahor vjetra uz more, kada pogledate na njegovu sliku. Vođen svojim putem kroz Dalmaciju i Istru, opčaran njihovom ljepotom koju smjelo prenosi na svoja platna.

Vladimir Vrljić Ankin rođen 1950. godine u Garčinu pokraj Slavonskog Broda. 1971. godine, upisuje studij Hrvatskog jezika i književnosti te Filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Dvije godine nakon stjecanja diplome, 1978. godine, počinje učiti slikarstvo u ateljeu znamenitog profesora Vilima Svečnjaka te se nakon tri godine učenja osamostaljuje. Već 1980. godine, Ankin postaje članom Zajednice umjetnika Hrvatske. Svoje je stečeno znanje i iskustvo proširio na studijskom putovanju u Francuskoj, 1984. – 1985. godine, gdje izlaže samostalno i skupno.

Vladimir Vrljić Ankin je, 1991. godine, postao članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika, a tada je objavio i grafičku mapu “Drinske elegije”. U izdanju Matice hrvatske, 1999. godine, objavljena mu je monografija, a autor je Enes Quien.

U monografiji “Vladimir Vrljić Ankin”, Quien ističe kako je Ankin započeo, svoj slikarski put, s pejzažima u čistoj otvorenoj kolorističkoj gami, ali pritom nije zanemario principe sezanizma i fovizma te se, postepeno, otvarao prema ekspresionizmu.

Godinama je Ankin tražio načina kako da izrazi svoje shvaćanje svijeta koje izražava rečenicom: “život mi nije imetak, nego sklad kojeg mi je posudio svemir”. Najčešći motivi njegovih slika su aktovi, portreti, autoportreti, mrtva priroda, erotika, pejzaži, prizori morskih pučina i obzora. Također, Ankine slike imaju visoku razinu reinterpretativne svježine koja je utjelovljena u snažnoj ekspresivnoj gesti s uravnoteženim odnosom boja.

Upravo zbog toga, brojni su likovni kritičari isticali kako je kolorizam najvažnija sastavnica njegova slikarstva, ali unutar svojstvena stila i prepoznatljivog rukopisa.

Safet Zec rođen je 5. prosinca 1943. godine u Rogatici u Bosni i Hercegovini. Školu primjenjenih umjetnosti je završio u Sarajevu 1964. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu 1969. te 1972. u istom gradu završio postdiplomski studij.

Sedamdesetih godina za likovnu kritiku postaje jedan od glavnih eksponata poetskog realizma. Početkom devedesetih godina jedan je od najznačajnijih umjetničkih stvaralaca u zemlji. Do 1989. živi i radi, sa porodicom, u Beogradu. Narednih godina je ponovo u Sarajevu. Tu ga 1992. zatiče rat, zbog kojeg napušta grad i zemlju. Iste godine dolazi u Italiju, u Udine.

Priredio je preko 70 samostalnih izložbi u domovini i velikim metropolama širom svijeta. Član je svih značajnih umjetničkih asocijacija u Europi, također je član ULUBiH-a. Za svoj rad je dobio preko 20 stručnih nagrada i priznanja. Godine 2007. dodijeljen mu je Orden za umjetnost i književnost Republike Francuske, proglašen je vitezom umjetnosti. Njegova djela su u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i privatnim kolekcijama.

Živio i radio u Beogradu do 1989. godine, a potom u Sarajevu do 1992. godine. Danas živi i radi u Veneciji, Sarajevu, Parizu i Počitelju.

Rođena je 1970. g. u Zagrebu. Školu primjenjene umjetnosti, a potom i Akademiju likovnih umjetnosti završila je u Zagrebu, diplomiravši u klasi prof. V. Jordana. Prve dvije godine provela je u Veneciji na Accademii di Belle Arti u klasi prof. E. Vedove.

Izlagala je na preko pedeset skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Posebno ističe izložbe u Veneciji, Zagrebački salon i dvorac Bežanec, Rijeka, Split, Zadar, Karlovac, Trogir te brojne izložbe u Zagrebu. Sudjeluje s radovima na brojnim humanitarnim izložbama i aukcijama. Izražava se u pastelu i ulju na platnu. Profesor je likovne umjetnosti i predaje u srednjoj školi. Živi i radi u Zagrebu. Bogata struktura slikarskog polja bitna je odrednica njena djela. U slojevitom tkivu slike razvija prizore klasičnih motiva: pejzaža, vedute, mrtve prirode i genre scena.